Novi zakon žrtvama ratnog seksualnog nasilja osigurava naknadu i pomoć

14 tra 2014

imageFOTO: MINISTARSTVO BRANITELJA

Javna rasprava naglasila je potrebu za hitnim djelovanjem nakon 20 godina ravnodušnosti 

Dvadeset godina je predugo vrijeme za čekanje – više od dva desetljeća nakon Domovinskog rata, krajnje je vrijeme da Hrvatska žrtvama ratnog silovanja i drugog seksualnog nasilja zajamči priznanje, status, naknadu i potporu. Zaključak je to okruglog stola kojeg su 14. travnja 2014. zajednički organizirali Ministarstvo branitelja i Program Ujedinjenih naroda za razvoj, kao dio javne rasprave o novom zakonu osmišljenom kako bi žrtve ratnog seksualnog nasilja dobile pravdu. Sudionici javne rasprave složili su se kako bi zakon trebao uzeti u obzir holistički pristup te omogućiti financijsku i simboličnu odštetu za pretrpljenu nepravdu, uz odgovarajuću socijalnu podršku te zdravstvenu i psihološku pomoć.

„S ovim zakonom, želimo prvenstveno potaknuti žrtve da govore o svojim traumama, a zatim im pružiti odgovarajuću medicinsku i psihosocijalnu podršku, pravnu pomoć, i na kraju dostojanstvenu i odgovarajuću novčanu naknadu“, rekao je ministar branitelja Predrag Matić.

Istraživanje koje je proveo UNDP kako bi pomogao u pripremi nacrta zakona pokazuje da je približno između 1,500 - 2,200 ljudi u Hrvatskoj bilo silovano ili je doživjelo druge teške oblike seksualnog zlostavljanja tijekom oružanog sukoba 1991.-1995. Međutim, policija, tužitelji i organizacije civilnog društva imaju zabilježno samo 147 slučajeva, uključujući 126 žena i 16 muškaraca (te pet slučajeva gdje identitet žrtve nije poznat). Stručnjaci su napomenuli da je silovanje među zločinima koji se najmanje prijavljuju, čak i u mirnodopsko vrijeme, a broj stvarnih zločina premašuje broj prijavljenih slučajeva i do deset puta.

Novi zakon žrtvama bi pružio brojne usluge podrške, uključujući zdravstvenu i psihološku pomoć (na koju bi pravo imale i obitelji žrtava); obavezno i dopunsko zdravstveno osiguranje; medicinsku rehabilitaciju; smještaj u veteranskim centrima u slučajevima dulje bolesti ili nesposobnosti te besplatnu pravnu pomoć. Žrtve seksualnog nasilja također bi imale pravo na novčanu naknadu čiji se iznos još treba utvrditi.

Iznosi i oblici naknade pokazali su se kao najkontroverznija tema rasprave na okruglom stolu, posebno jer prijedlog zakona predviđa isplatu naknadu putem nove fondacije, a ne izravno iz državnog proračuna. Osnivanje fondacije zahtijevat će novi zakon, što izaziva kritike da će takav pristup dodatno produljiti čekanje žrtava na naknadu. Neki sudionici su se složili da je ekonomska kriza nedovoljno opravdanje za oslanjanje na donatorske doprinose kako bi se financirala isplate naknade koja je s pravom obveza države.

Najvažnije, novi zakon bi trebao zajamčiti status „žrtve“ bez potrebe za pravnim dokazivanjem zločina u obliku sudske presude; umjesto toga, neovisno povjerenstvo sastavljeno od kvalificiranih stručnjaka iz područja socijalnog rada, zdravstva i pravosuđa će razmatrati podneske i utvrđivati podobnost podnositelja. „Cilj je zakona koristiti administrativni pristup kako bi se utvrdilo je li osoba žrtva seksualnog nasilja te na taj način spriječiti ponovnu traumatizaciju“, naglasio je Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja. Bez obzira na to, nacrt zakona će i dalje zahtijevati da izjave žrtava koje bi mogle poslužiti kao dokaz zločina budu upućene policiji i tužiteljima, bez obzira na želje žrtava. Ova odredba je također izazvala kritike nekih sudionika, koji su upozorili na ograničen uspjeh provedbe zakona u uhićivanju i kaznenom progonu počinitelja tijekom posljednjih 20 godina, čak i u slučajevima gdje su žrtve istupile i identificirale svoje napadače.

Razdoblje javne rasprave o nacrtu prijedloga zakona produženo je do 17. svibnja 2014. Prilikom uključivanja povratnih informacija od strane javnosti i stručnjka, Ministarstvo, a kasnije i Hrvatski sabor – morat će balansirati suprostavljene opcije. Stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj Louisa Vinton istaknula je glavne probleme: prvo, između mperativa isplate naknade žrtvama za pretrpljenu nepravdu i prozaičnih ograničenja državnog proračuna, a drugi je potreba za procesom kojim će se dodijeliti status žrtve u slučajevima gdje ne postoji dovoljno dokaza za presudu.

Kao prilog procesu donošenja zakona, tijekom rasprave postignut je čvrst dogovor o brojnim točkama:

- Zakon bi trebao biti osmišljen da spriječi daljnju viktimizaciju preživjelih. 

- Utvrđivanje statusa žrtve treba razdvojiti od bilo kakvog kaznenog postupka. 

- Odredbe zakona trebale bi stupiti na snagu što prije, ali rok za ispunjavanje uvjeta mora biti dovoljan kako bi omogućio da žrtve steknu povjerenje i istupe. 

- Neke oblike simbolične odštete – poput pisma predsjednika – trebalo bi uzeti u obzir zajedno s više materijalnih mjera za naknadu i pomoć. 

- Dodatni napori trebaju biti posvećeni senzibiliziranju javnosti i stručne zajednica, budući da seksualno nasilje i dalje ostaje tabu tema. 

- Potrebno je poduzeti mjere kako bi se olakšala puna reintegracija žrtava u društvo, poput pristupa tržištu rada ili edukaciji. 

- Bez obzira na oblik naknade, bilo da je riječ o jednokratnim isplatima ili mjesečnim iznosima, financijska naknada treba na dostojanstven način odražavati patnje i nepravdu koju su žrtve doživjele. 

Okrugli stol je organiziran kao dio šireg zajedničkog projekta Ministarstva branitelja, udruge Žene u Domovinskom ratu i UNDP-a, a čiji je cilj osigurati da žrtve seksualnog nasilja počinjenog tijekom oružanog sukoba 1991.-1995. dobiju status, priznanje, naknadu i potporu koju zaslužuju. Projekt su financijski poduprli Švicarska i UN Women.