Nijedna zemlja nije izolirani otok: Nove energetske mogućnosti za Zapadni Balkan

14 srp 2014

imageFOTO: UNDP HRVATSKA

Napisao Zoran Kordić, UNDP Hrvatska (zoran.kordic@undp.org)

Irska i Britanija su prošle godine potpisale ugovor o suradnji na području obnovljive energije kojim se predviđa gradnja otočnih vjetroparkova i trgovina tisuće gigavat sati energije vjetra iz Irske u Britaniju.

Uz ekonomsku stimulaciju od 15 milijardi eura investicija, suradnja dviju država na ovom području bi potencijalno značila i otvaranje do 30 tisuća novih poslova u proizvodnji, instalaciji i održavanju vjetroparkova do 2020. godine.

Je li ovaj model razvoja obnovljivih izvora energije primjenjiv na regiju jugoistočne Europe?

Jugoistočna Europa je najbogatija regija unutar Europe po potencijalima u energiji vode, sunca, vjetra i biomase.

Većina tih potencijala još uvijek je neiskorištena jer se mnoge zemlje i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na energiju dobivenu iz fosilnih goriva, posebno na energiju dobivenu iz termoelektrana na ugljen.

Potencijal za trgovinu obnovljivom energijom za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Kosovo*, bivšu Jugoslavensku Republiku Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju se istražuje u sklopu projekta BETTER, iz programa Intelligent Energy Europe, koji je započeo 2012. godine i  trajati će do iduće godine. 

Suradnja ili „buisness as usual“ ?

Preliminarni rezultati projekta predstavljeni na nedavno održanoj regionalnoj radionici u Beogradu, pokazuju značajan potencijal trgovine obnovljivih izvora energije u smislu zapošljavanja, ekonomske stimulacije i pozitivnijeg utjecaja na okoliš u usporedbi s postojećim izvorima energije.

Albanija i Srbija su prepoznale potencijal za izvoz obnovljive energije u druge države i ugradili ih u svoje akcijske planove za obnovljive izvore energije.

U usporedbi s buisness as usual scenarijem razvoja obnovljive energije (bez suradnje), promatrane države bi kroz trgovinu obnovljivom energijom mogle stvoriti barem dva puta više novih radnih mjesta (uz visoki postotak domaće komponente u proizvodnji, instalaciji i održavanju je taj broj još i veći) i tri puta višu ekonomsku stimulaciju kroz investicije.

Primjerice, za Hrvatsku bi izvoz obnovljive energije značio i do 6 tisuća novih poslova svake godine uz investicije i do 3 milijardi eura! 

Što je potrebno za suradnju u području obnovljive energije? 

Suradnja dviju država na području trgovine obnovljivom energijom predstavljena je kroz EU direktive o promicanju upotrebe obnovljivih izvora energije s ciljem da se pomogne objema zemljama da ostvare svoje ciljeve o udjelu obnovljive energije na ekonomski isplativiji način.

Ako zemlje ne ispune svoje ciljeve o udjelu obnovljive energije do 2020., to će ih koštati 150 milijuna eura godišnje za svaki „promašeni“ postotak. Prema sadašnjim trendovima, u nekim državama to nije nemogući scenarij.

Jedna od mogućnosti za te zemlje da postignu svoje ciljeve oko udjela obnovljive energije do 2020. godine bi mogla biti trgovina obnovljivim izvorima energije. Mogući modeli za ovu vrstu trgovinu predstavljeni su u sklopu iste direktive kroz mehanizme suradnje.

Jedan od načina trgovanja je kroz statistički prijenos. To znači da se obnovljivi izvori energije prenose putem statističkih udjela, bez fizičkog prijenosa električne energije. Druga opcija može biti kroz zajedničke projekte, što znači fizički prijenos električne energije, bilo među zemljama članicama EU, ili između zemalja članica i drugih zemalja.

Za regiju zapadnog Balkana, najveći potencijal za trgovanje obnovljivim izvorima energije leži u projektima sa zemljama Europske unije koje imaju manje potencijala obnovljivih izvora energije.

Primjer se može naći u memorandumu o suradnji na području energetike iz 2009. godineizmeđu Italije i Srbije. Međutim, zbog izmijenjene političke i ekonomske situacije u tim zemljama, daljnja suradnja je neizvjesna. 

Suradnja među državama započinje potpisivanjem memoranduma o suradnji na području obnovljive energije između vlada dviju država, koji postavlja pravila igre, primjerice u kojem postotku će se energija prenositi i u kojem razdoblju.

Nakon toga u igru ulaze kompanije koje će voditi konkretne projekte, primjerice gradnju vjetroelektrana u Albaniji ili hidroelektrana u Bosni i Srbiji.

Država koja izvozi obnovljivu energiju proizvedenu na svom teritoriju, dobiva i zajamčenu otkupnu cijenu (feed-in tarifu) koja je na snazi u državi koja uvozi tu energiju, a koja još ima obvezu i investiranja u gradnju elektrana.

Irska i Britanija su prve unutar Europske unije postavile okvir za suradnju na području obnovljivih izvora energije, koja bi trebala donijeti ekonomsku korist za obje strane. 

Zbog velikih potencijala obnovljivih izvora energije, zemlje jugoistočne Europe trebale bi razmotriti ovu opciju pri planiranju svojih nacionalnih energetskih politika. Štoviše, to je korak naprijed prema planiranju zajedničke energetske budućnosti regije Zapadnog Balkana temeljene na obnovljivim izvorima energije, jer bez takve suradnje – svaka država je poput izoliranog otoka.

 

* U daljnjem tekstu u kontekstu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1244 (1999)