Opskrba ruralnih krajeva Hrvatske električnom energijom iz obnovljivih izvora

21 srp 2014

imageFOTO: UNDP HRVATSKA

Uz pomoć UNDP-a, ruralna područja ponovno dobivaju električnu energiju

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od 2,500 kućanstava u Hrvatskoj trenutno je bez električne energije, a procjenjuje se da se njih 50 posto nalazi u ruralnim krajevima. Obnovljiva energija može imati ključnu ulogu u dovođenju električne energije tim kućanstvima, kao što je vidljivo iz UNDP-ovog pilot projekta nazvanog „Opskrba udaljenih krajeva Hrvatske električnom energijom iz obnovljivih izvora“. Samostalna solarna elektrana je instalirana u dva kućanstva u udaljenim selima Homoljac i Čavlovica, kao dio prilot projekta pokrenutog u Ajderovcu u Ličko-senjskoj županiji. 

"Energija je usko povezana sa smanjenjem siromaštva jer je njen nedostatak neodvojiv od temeljnih aspekata siromaštva – poput lošeg zdravlja, nemogućnosti pristupa pitkoj vodi, kanalizaciji i obrazovanju. Važno je imati na umu da, ako regija nema pristup električnoj energiji migracija stanovnika vjerojatno će biti negativna što će se odraziti i na manjak razvojnih mogućnosti", kaže Jelena Kremenjaš, projektni koordinator u UNDP-u. 

Tempo uvođenja električne energije u ruralnoj Hrvatskoj je bolno spor, uglavnom jer su mnoga od kućanstava bez električne energije smještena na području od posebne državne skrbi, kao posljedice ratnog razaranja. 

„Programi ruralne elektrifikacije se nesumnjivo suočavaju s velikim preprekama. Slaba naseljenost ruralnih područja rezultira velikim ulaganjima i operativnim troškovima za proizvođače električne energije. Potrošači su često spori, a njihova potrošnja energije je niska. To bi trebao biti razlog za snažniju potporu korištenju samostalnih fotonaponskih sustava – jeftinija su i ekološki prihvatljivija“, kaže Admir Pajić, UNDP-ov tehnički stručnjak.

U sklopu projekta za ruralnu elektrifikaciju koji je UNDP proveo u Sisačko-moslavačkoj i Ličko-senjskoj županiji, utvrđeno je da su mnoge kuće bez struje u ruralnom području raštrkane na velikom području, zbog čega je izgradnja standardne električne mreže tri do pet (a u nekim slučajevima čak i osam) puta skuplja od korištenja obnovljivih izvora energije.

Pilot projekt je uključio nabavu i ugradnju samostalnih fotonaponskih sustava od 2.4 kW za dva stalno nastanjena kućanstva na području od posebne državne skrbi, Čavlovica i Homoljac. Sustav je koštao 50,000 kuna (6,5000 eura) po kućanstvu, dok bi trošak spajanja na javnu elektroenergetsku mrežu iznosio oko 400,000 kuna (53,000 eura) – gotovo osam puta skuplje nego korištenje obnovljivih izvora energije. Srpsko nacionalno vijeće je također financijski sudjelovalo u pilot projektu; kupnjom kućanskih aparata kako bi potaknuli potražnju za energijom dobivenom iz sunca.

Dodatno, sustavni pristup je razvijen kako bi se utvrdilo treba li kućanstvima samostalni fotonaponski sustav ili tradicionalni pristup električnoj mreži. To je uključilo osnivanje registra kako bi se mapirala kućanstva u ruralnim područjima u četiri pilot-županije (Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj, Ličko-senjskoj i Zadarskoj županiji) bez pristupa električnoj mreži. Rezultat je bio 84 kućanstva u 64 zajednice, sa njih 38 nastanjenih tijekom cijele godine unatoč tome što nemaju struju. Također, razvijena je metodologija kako bi se napravio pregled optimalnih načina i troškova elektrifikacije za svaku lokaciju iz registra. Pri tome, treba uzeti u obzir nekoliko čimbenika kao što je udaljenost od mogućeg priključka na električnu mrežu i energetska potrošnja kućanstva kako bi se osigurala instalacija optimalnog sustava obnovljive energije koji može zadovoljiti energetske potrebe kućanstva. Analiza je napravljena uz pomoć softvera koji je razvio UNDP isključivo za ovu svrhu.

Da zaključimo, izgradnja i rekonstrukcija dalekovoda i električne mreže je kapitalno-intenzivna djelatnost, koja nije uvijek ekonomski učinkovita, posebno u udaljenim ruralnim područjima s niskim stopama potrošnje. S druge strane, država ima obvezu osigurati opskrbu električnom energijom svim svojim građanima. Postoje ekonomski isplativiji načini kako to učiniti posebno ako uzmemo u obzir nove tehnologije i obnovljive izvore energije.

Država bi trebala provoditi studije izvedivosti cijelog sustava opskrbe električnom energijom koji treba proširiti ili popraviti kako bi se utvrdila stopa povrata na investiciju. Također mora početi opskrbljivati ruralna područja električnom energijom iz obnovljivih izvora gdje je to ekonomski učinkovitije. 

Očito je da su potrebna ekonomski i ekološki održiva energetska rješenja kako bi se osigurala električna infrastrukutra, pri čemu se ne mogu zanemariti obnovljivi izvori energije kako bi se svakom stanovniku Hrvatske osigurao pristup električnoj energiji.