[BLOG] Obiteljski izlet u Park prirode Lonjsko polje: Mora li baš tako (ne) biti?

2015.06.23

FOTO: ANDREJA FOLNOVIĆ

Rijeka Sava nije baš mala rijeka, protječe nam kroz grad u kojem živimo, no koliko nas zna da je 1. lipnja Dan rijeke Save? Mi smo saznali slučajno jer smo se baš taj dan uputili na izlet u Lonjsko Polje te na web stranici Parka prirode naišli na tu informaciju. Ali ništa više od toga. Nije bilo neke akcije u koju bi se uključili i zapamtili taj dan i rijeku Savu. 

Rijeka Dunav još je veća od Save, teče od „crne šume“ (Schwartzwald) do Crnog mora, najduža je europska rijeka nakon Volge, sa svojih 2850 km toka. Svi su čuli za Dunav.

A park prirode Lonjsko polje najveće je zaštićeno močvarno područje ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u cijelom (velikom) dunavskom porječju. Uvršteno je i u tzv. Ramsar područja koja štite vlažna staništa, sukladno Konvenciji o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija). Koliko nas zna za to?

Pa u našoj zemlji, u neposrednoj blizini glavnog grada najveća je sačuvana močvara ovog dijela Europe?!?!! 

Jedini posjetitelji 

U kombinaciji „izlet u najveće zaštićeno močvarno područje na dan velike rijeke“ mi smo bili gotovo jedini posjetitelji parka prirode u nedjelju prvog dana lipnja, idealnog vremena za izlet. Lonjsko polje bilo je pusto. 

S aspekta uživanja u miru prirode doista predivno. No, s aspekta poslovanja jednog Parka prirode koji bi od naplate sadržaja koje pruža posjetiteljima mogao poslovati značajno bolje i zaposliti značajno više stručnjaka u zaštiti prirode, možda i nije? 

Nema... 

Vrlo ljubazan djelatnik parka u Info-centru u selu Čigoč objasnio nam je u grubim crtama ključne točke-šetnice u parku, upozorio na blato, dao nekoliko brošura s ptičjim vrstama i to je sve. 

Na početnim točkama šetnica, oznake nisu lako uočljive, ne piše gdje točno vode, što se tamo može vidjeti, koliko do tamo treba vremenski hodati (ili udaljenost), a mnoge od oznaka (gotovo sve osim onih u selu oko info-centra) su izblijedjele ili uništene od vremenskih uvjeta i teško ih je uočiti. 

Putem nismo imali gdje napuniti npr. pitku vodu, a kamoli nešto pojesti ili zaveslati Lonjskim poljem.
Šteta. 

Navodno ima jedan, tamo negdje...

Navodno ima i jedan Info-centar u Krapju, nedjeljom radi do 17h (a ljeti je dan barem do 21h i večer je doba promatranja ptica i drugih životinja!). Iz Krapja ima put za ornitološki rezervat na kojem je čardak za gledanje ptica, ali to nismo saznali niti pročitali nigdje u Parku, već raspitujući se. 

Hodali smo barem pola sata u jednom smjeru, u sumrak, čuli fantastične zvukove ptica močvarica, poplašili brojne žabce... ali nismo došli do čardaka. Odlučili smo se vratiti zbog mraka koji je lagano padao, tužni što ga nismo našli, a „mora da je tu negdje“!? 

Što smo dobili za ulaznicu? 

I tako, platiti smo ulaznicu u Park (za odrasle 40 kn, a da nismo ušli u Info-centar ne bi niti znali da nam ulaznica treba i da se plaća). Što smo za taj novac dobili? Nismo dobili kartu područja. Brošure koje smo dobili su općenite i ne pomažu pri snalaženju po parku. Ne ukazuju na najveće zanimljivosti. Vidikovce? Oznake u parku su stare i nedostatne.

Nedostaju sadržaji za učenje, rekreaciju, istraživanje. 

Zašto bi samo unaprijed najavljene i dogovorene grupe imale priliku vidjeti i naučiti više o Parku? Zašto bi samo „umreženi“ mogli doći do informacije? Pa čak i sama web-stranica Parka ne nudi vodič po Parku ili detaljniju uputu (doduše, sredinom lipnja Park je dobio novu web stranicu koja je ipak malo sadržajnije od one koju smo imali na raspolaganju kad smo išli na izlet).

Etno selo zna...

Izlet smo završili u etno-selu gdje kažu da donedavno park NIJE RADIO vikendom, a ljeti svi djelatnici idu na kolektivni godišnji odmor!?!? Jer nema posjetitelja. A kako na Plitvičkim jezerima dočekaju svakog ljeta milijuntog posjetitelja?

Pa zar je Lonjsko polje, najveće sačuvano i zaštićeno močvarno stanište u Europi toliko manje atraktivno od sustava krških jezera i slapova na Plitvičkim jezerima? Sigurna sam da bi mnogi posjetitelji Plitvica rado vidjeli i Lonjsko polje.

Na Plitvicama je prevelika gužva, a udaljene su tek nekih 2-3 sata vožnje do Lonjskog polja. Možda bi neki sustavan plan upravljanja posjetiteljima i kombinacije sadržaja i ponude Parkova nešto popravio, prelio dio posjeta, uputio zainteresirane grupe i na druge divote prirode? 

A što kaže THOMAS, bi li Tom Sawyer ovdje volio doći? 

Prema THOMAS istraživanju Instituta za turizam za ljeto 2014. - interes turista za posjete zaštićenim područjima prirode je visok, a više od 70% gostiju „odlazi na šetnje u prirodi“ te na samostalno ogranizirane izlete. A očuvanu prirodu i krajolike ocjenjuju vrlo visokim stupnjem zadovoljstva destinacijom! Trećina gostiju traži „nova iskustva i doživljaje“, a petina bi obišla nacionalne parkove i parkove prirode. 

U etno selu gdje smo završili naš „izlet u nepoznato“ kažu da imaju kapacitet 20 kreveta za spavanje i STALNO su puni, svaki vikend do kraja godine. Što ukazuje na potencijal parka uz ispravno umrežavanje i promociju i sadržaje.

Mogućnosti su ogromne – područje fantastično! Konji, birdwatchers, vodozemci, ribiči, veslači, istraživači, Tom Sawyer... Samo je nebo granica!

 

Sandra Vlašić