Paklenica – čudesan hod klancima iščezlih voda

2015.08.31

FOTO: ALEKSANDAR GOSPIĆ

Orijaški klanci Velike i Male Paklenice ne ostavljaju mjesta ravnodušju nad malenkosti čovjeka podno planine. Snaga prirode ovdje nije sustezala svoju nadmoć, ali i dobrostivost prema onima koji je poštuju. Ovdje se nalaze najviši velebitski vrhovi. Paklenica je alpinistička izazovna poslastica. Ime je dobila po smoli crnoga bora, takozvanoj paklini. Planina je autohtoni dom šumama crnoga bora podno kojih teku bistri planinski potoci, snagom vode usječeni u duboke kanjone Paklenice.

Raj za planinare

Njezino veličanstvo – planina. Nema ljubitelja prirode, bez obzira na to imaju li penjačkih iskustava, ili onih koji su vješti alpinisti, koji se tišinom zahvalnosti neće pokloniti pred ljepotom i izazovima Paklenice.

Ovdje se nalaze najviši i najčudesniji vrhovi Velebita. Vaganski vrh (1757 m) i Sveto brdo (1753 m). Do njih stižu tek iskusni planinari. No, Nacionalni park Paklenica nagrađuje doživljajem posjet i onih koji nemaju baš nikakvih planinarskih iskustava osim želje boraviti među planinama.

FOTO: ALEKSANDAR GOSPIĆ


Orijaški klanci Velike i Male Paklenice za mnoge su posjetitelje jedan od najatraktivnijih dijelova Parka. Kad se nad čovjekom izdignu četiristometarske litice sa svojim surim sivim naboranim licima teškima desetke tona, iščezne svaka emocija do poštovanja moći i nadmoći prirode.

Kamena lica klanaca na nekim su mjestima tako blizu kao da su spremna na susret koji im je povijesno poznat. Ostaje samo u hodu kroz klance zamišljati silinu vode koja je nekoć tu prolazila. Posjetitelji, naime, danas uglavnom idu kroz suhe klance, iako i danas potoci teku u gornjim tokovima, a u donjem dijelu toka presuše u ljetnim razdobljima.

Kilometar po kilometar do srca Velebita

Klanac Velike Paklenice potpuno je prohodan i u donjem dijelu dug dva i pol kilometra. Na njegovom gornjem kraju je najveća okomica na Velebitu – Anića kuk. Stijena visoka 400 metara na karti svakog alpinista itekako je poznata i popularna; zapravo najpoznatija alpinistička točka u Hrvatskoj kojoj u svibnju, na alpinistički slet, hrle penjači iz cijeloga svijeta.

Kilometar po kilometar, Velika Paklenica seže do srca Velebita. Na 500 metara visine nalazi se dolina bez imena – Brezimenjača. U tom se koritu nalaze i glavne šume Parka pa uspon do te doline pruža još jednu ljepotu pogleda na kontrast šume i stijenja.

Mala Paklenica je, kako sam naziv upućuje, manjih dimenzija. Bujica je tu bila slabija. I dok Velikom Paklenicom prolazi lijepo utabana staza, podastrta i običnim šetačima, Malom Paklenicom treba znati vješto kročiti. Potrebne za probijanje kroz šipražje su i ruke, a najuputnije je ići ljeti kada je klanac suh. Divljina Male Paklenice ipak je rezervirana za planinare. Na samom ulazu u Malu Paklenicu stoji ploča s natpisom „samo za iskusne planinare“ – dakle, ulaznica je iskustvo i poznavanje planine. To je prostor i netaknute divljine vrlo koristan za područje Parka, njegove flore i faune gdje okoliš pulsira u ritmu vlastite izvornosti.

Bogatstvo šuma


Šume, posebice crnoga bora, veliko su bogatstvo Paklenice. Siromašno stanovništvo nekoć je uvelike eksploatiralo drvo, prije svega za ogrjev i obradu, a mnogo je drveća uništeno za potrebe obnove nakon Drugog svjetskog rata. Proglašenje nacionalnog parka spriječilo je daljnje uništavanje te vrijednosti.

Pod šumama se nalazi pola područja Parka. Najviše je bukove šume, a druge po važnosti upravo su šume crnoga bora (Pinus nigra ssp. Illyrica).

Vegetacija stijena i točila posebna je priča. Plava boja prozorskog zvončića (Campanula fenestrellata), bijeli cvijet alpskog likovca (Daphe alpina) i mnoge endemične planinske vrste mirisom i izgledom oplemenjuju izgled i bioraznolikost planine. U proljeće posjetitelji klancima Velike i Male Paklenice mogu pronaći bijele cvjetiće okruglolisne pjeskarice (Arenaria orbicularis) koji se mogu vidjeti samo tu, i nigdje drugdje.

Dom smeđeg medvjeda, vuka, risa i divlje mačke

Fauna je vrlo različita s obzirom na to da se radi o prostoru tako velikog raspona visina. Živa voda koja teče doslovno znači život vrstama. Utvrđeno je 258 vrsta ptica, među kojima i rijetke grabljivice poput surog orla (Aquila chrysaetos), orla zmijara (Circaetus gallicus), sivog sokola (Falco peregrinus), a i bjeloglavi sup (Gyps fulvus) ovo je područje naseljavao do 1999. godine, a nadamo se da će kao rezultat uspostave hranilišta ponovno letjeti pakleničkim klancima.

Ako je impozantnošću i rasponom krila suri orao kralj neba, onda su u svijetu zvijeri na tom mjestu smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), ris (Lynx lynx) i divlja mačka (Felis sylvestris).

Mistično podzemlje i njegovi vladari

Podzemlje je mistično i privlačno. Među 115 speleoloških objekata, u kojima je skriven cijeli jedan svijet mnogobrojnih endemskih vrsta životinja, posjetitelje najviše privlači špilja Manita peć u donjem dijelu Velike Paklenice koja plijeni velikim brojem siga. Istraženo je 175 metara špilje. Dimenzije podzemnih dvorana su zadivljujuće. Najveća je duga 65 m, široka 40 m, a visoka 32 m. Stalagmiti su visoki i preko 20 metara. S vidikovca ispred špilje, smještenog pokraj stijena Zuba Manite peći i Manitog kuka, uživa se u pogledu na najviše vrhove Velebita.

FOTO: DRAŽEN MIMICA 

Paklenica nije prostor alpskih vrtova, ali svojim vrhovima, kukovima, položajem i prirodnim obilježjima u samom je vrhu alpinističkih i turističkih odredišta.

Velebit je iznimna planina. Alpinisti koji imaju iskustvo drugih svjetskih planina i vrhova i dalje svrstavaju Velebit u svoja najživopisnija iskustva.

Izazovan, prekrasan, surov i okrutan, zastrašuje oduševljenjem, traži poštovanje i znanje o planini, izniman domaćin onima koji ga cijene, prostor nezaboravnog iskustva i fascinirajućih pogleda, Velebit je u cijelosti Park prirode, a Paklenica je vila koja s najviših visina nudi svoje vrhove na izazov i poštovanje čovjeku.


Nacionalni park Paklenica, jedan je od 19 nacionalnih parkova i parkova prirode obuhvaćenih projektom PARCS kojeg od 2014. godine provodi UNDP Hrvatska u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode. Rješavanje postojećih nejednakosti parkova u pogledu financiranja, unaprjeđenja ljudskih kapaciteta, ulaganja u infrastrukturu i energetsku učinkovitost objekata u parkovima glavni su ciljevi ovog projekta koji je omogućen darovnicom Globalnog fonda za zaštitu okoliša (GEF) u iznosu od 27 milijuna kuna. Očuvanje i zaštita parkova kao nacionalnih resursa važna je radi osiguravanja pitke vode, zdrave hrane, čistog okoliša i ljudskog zdravlja. Ulaganje u njihov razvoj također će doprinijeti razvoju lokalnih zajednica i otvaranju zelenih poslova.