Park prirode Učka – mjesto susreta Istre i kontinentalne Hrvatske

2015.10.29


Reljefno različite planine, Učka i Ćićarija, stvorile su jedinstven planinski lanac. Odvaja ih prijevoj Poklon. Smještena uz obalu sjevernog Jadrana, Učka spaja Istru i kontinentalnu Hrvatsku. Razdjelnica različitih krajolika, planina kojoj porijeklo imena do danas nije razjašnjeno, omiljeno je i cijenjeno putničko odredište.

Najviši vrh planine i istarskog poluotoka je vrh Vojak (1401 m). Tjeme mu je goli travnati hrbat strmih strana, a na vršnoj je točki kamena kula. Sagrađena je još 1911. godine, što je upisano i na njezin prag. Kula je vidikovac koji vodi do impozantnog pogleda na Istru, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit i Ćićariju, a nakon bure, kad je zrak čist, vide se Venecija, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.

Dvije planine, Učka i Ćićarija, poput luka okružuju istarski poluotok i jasno i gorostasno razdvajaju taj kraj od kontinenta. Prirodna posebnost Učke i Parka prirode u njezinim je geološkim, reljefnim i biološkim obilježjima.

Na malom prostoru Parka prirode Učka buja bioraznolikost. Ovo je jedino mjesto na svijetu odakle u fotografiji možete ponijeti uspomenu na stenoendemski učkarski zvončić (Campanula tommasiniana) – jer raste samo na Učki. Strpljivost pogleda prema nebu može biti nagrađena time da doživite vidjeti let bjeloglavog supa (Gyps fulvus) ili surog orla (Aquila chrysaetos).



Suživot kontinentalnih i mediteranskih vrsta


S obzirom na svoj položaj, Park prirode Učka prostor je osebujnog susreta kontinentalnih i mediteranskih vrsta.

Flora Parka broji oko 1300 vrsta. To je iznimno velik broj u odnosu na površinu Parka. Floristička istraživanja imaju dugu tradiciju na ovom prostoru. Prvi znanstvenici koji su posjetili Učku bili su baš botaničari. Učku su istraživali većinom stranci; godine 1838. na Učki je boravio veliki zaljubljenik u biljni svijet, saski kralj Friedrich August II. Pratnja su mu bili botaničar Tommasini i Josip Jelačić, kasnije hrvatski ban. Vrijedne su doprinose dali i naši botaničari Ljudevit Rossi (1853.–1932.) i Dragutin Hirc (1853.–1921.).

U prošlom stoljeću objavljen je veliki broj istraživanja o bogatstvu flore zaštićenog prostora, no zaključak je da je prostor istraživanja i dalje otvoren za nova otkrića jer je prostor nepresušan izvor novih spoznaja o biljnom svijetu. Šume prekrivaju sedamdeset posto površine Parka. Najveći dio bukovih šuma pripada u primorske koje pokazuju izrazite značajke Mediterana što su bliže morskoj strani. Samo je najviši vrh Učke obrastao pretplaninskom šumom bukve. Od manje zastupljenih šumskih zajednica tu je, među ostalima, submediteranski pitomi kesten, nadaleko po ukusnosti i popularnosti poznat marun.



Nepotpuno je istražen i biljni i životinjski svijet. Očuvane bukove šume i prostrani travnjaci dom su mnogim životinjama, a zabilježena je i prisutnost velikih zvijeri poput medvjeda, vuka i risa. Područje Parka stanište je i najveće europske sove, sove ušare. Ptica je 167 vrsta. Ugroženi grabežljivci gnijezde se na nepristupačnim stijenama Parka. Među njima su suri orao (Aquilla chrysaetos) i sivi sokol (Falco peregrinus).

Poklon posjetitelju


Život na Učki, star tisućama godina, formirao je krajolik koji danas ima lice lijepog i korisnog suživota. Među naseljima u Parku po izvornosti ambijenta ističu se Lovranska Draga i Mala Učka.
Raste interes za Učku – planinari je dobro poznaju, ali i sve više „običnih“ izletnika otkriva planinu.



Učka je uistinu poklon posjetitelju. To je i naziv prijevoja koji dijeli Učku od Ćićarije. Postoje mišljenja da joj ime potječe od riječi vuk. Toponimi na planini potječu iz slavenskog pretkršćanskog vremena. Vrh Perun dobio je ime po slavenskom bogu Perunu. Prema slavenskoj mitologiji, Perun je gromovnik, bog groma i munje, vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova.

Planina Učka – a neupitno svjedoči tome i Perunov vrh – odavna uživa poštovanje čovjeka.
Svijet je u slavenskoj mitologiji prikazivan kao sveto stablo na čijoj je najvišoj grani sjedio Perun, vladar svijeta, i promatrao svijet. Pogled s najvišeg vrha planine, Vojaka, obećava takav poseban trenutak, a silazak s planine zahvalnost za doživljaj.

 

 

Park prirode Učka jedan je od 19 nacionalnih parkova i parkova prirode obuhvaćenih projektom PARCS kojeg od 2014. godine provodi UNDP Hrvatska u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode. Rješavanje postojećih nejednakosti parkova u pogledu financiranja, unaprjeđenja ljudskih kapaciteta, ulaganja u infrastrukturu i energetsku učinkovitost objekata u parkovima glavni su ciljevi ovog projekta koji je omogućen darovnicom Globalnog fonda za zaštitu okoliša (GEF) u iznosu od 27 milijuna kuna. Očuvanje i zaštita parkova kao nacionalnih resursa važna je radi osiguravanja pitke vode, zdrave hrane, čistog okoliša i ljudskog zdravlja. Ulaganje u njihov razvoj također će doprinijeti razvoju lokalnih zajednica i otvaranju zelenih poslova.